Preskoči na sadržaj
Razvoj deteta

Stidljivo dete nije problem koji treba popraviti

Pet zabluda o deci koja se drže po strani

Stidljiva devojčica viri iza roditelja

Fotografija: Kristin Hardwick / StockSnap (CC0)

Na rođendanu se uvek zna koje je. Stoji uz roditelja prvih pola sata, gleda kako se drugi igraju i na pitanje domaćice odgovara sleganjem ramena. Roditelj se za to vreme izvinjava: „Ona je malo stidljiva.“

Stidljivost je crta temperamenta, prisutna od najranijih dana, i sama po sebi nije ni mana ni poremećaj. Oprezna deca često su pažljivi posmatrači i odani drugari. Teškoće uglavnom nastaju iz načina na koji okolina reaguje. Evo pet uverenja koja vredi preispitati.

Zabluda 1: „Proći će samo, ne treba ništa raditi“

Mnoga deca zaista sa godinama postanu slobodnija, ali retko zato što su ostavljena sama sa tim. Postanu slobodnija jer su imala dovoljno malih, uspešnih iskustava: pitala su nešto prodavačicu i preživela, javila se na času i niko se nije smejao. Zadatak odraslih je da takva iskustva nameste u pravoj meri. Čekanje bez ikakve podrške nosi rizik da dete počne da izbegava sve više situacija.

Zabluda 2: „Treba ga gurnuti, pa će proplivati“

Druga krajnost. Dete koje pred punom sobom rođaka mora da recituje, ili koje ostavimo samo u nepoznatoj grupi „da se snađe“, ne nauči da je bezbedno. Nauči da je strah bio opravdan i da na roditelja u takvim trenucima ne može da računa. Stidljivom detetu treba vreme za zagrevanje i stepenice umesto skoka: prvo gleda, pa stoji blizu, pa se uključi u igru sa jednim detetom, pa sa više njih.

Zabluda 3: „Stidljivo dete je nevaspitano“ (ili nesigurno, ili tužno)

Kada ne otpozdravi komšinici, dete ne pokazuje nepoštovanje. U tom času mu je grlo stegnuto. Dogovorite zamenu koja mu je izvodljiva: klimanje glavom, mahanje, osmeh. Pozdrav rečima doći će kasnije.

Isto tako, dete koje se u odeljenju drži po strani ne mora biti usamljeno. Nekoj deci su jedan ili dva bliska druga sasvim dovoljni, i posle škole im treba mir da se odmore od gužve. Pitanje koje vredi postaviti glasi: da li je dete zadovoljno? Ako ima s kim da sedi i s kim da se igra na odmoru, broj drugara nije važan.

Zabluda 4: „Bolje da ja kažem umesto njega“

Razumljiv refleks. Konobar pita dete šta će da pije, nastane tišina, i roditelj uskoči da skrati muku. Posle sto takvih uskakanja dete zaključi da za govor pred strancima postoji zadužena osoba.

Umesto toga, sačekajte nekoliko sekundi duže nego što je prijatno. Ako ne ide, ponudite pola puta: „Hoćeš ti da kažeš, ili da kažemo zajedno?“ Kod kuće možete unapred da odigrate scenu, sa vama u ulozi prodavca ili učiteljice. Proba u bezbednom okruženju mnogo olakšava pravu situaciju.

Zabluda 5: „Što ga više budem zvao stidljivim, pre će se trgnuti“

Etiketa izgovorena pred detetom, pa još pred drugima, radi suprotno. Dete je čuje kao opis onoga što jeste i počne da se ponaša u skladu sa njom. Ako baš morate nešto da kažete tetki koja čeka poljubac, recite: „Treba mu malo vremena, pa će doći.“ Rečenica opisuje trenutak, a ne dete.

Šta pomaže u školi

Razgovarajte sa učiteljicom rano, bez dramatike. Većina učitelja ima u rukavu nekoliko jednostavnih poteza: da dete prvo odgovara u paru ili maloj grupi, da ga prozove za pitanje na koje sigurno zna odgovor, da mu unapred kaže da će sutra čitati naglas. Zamolite da usmeno odgovaranje ne izostavlja potpuno, jer pošteda na duže staze učvršćuje strah.

Kod kuće pomaže pozivanje jednog po jednog drugara. Stidljiva deca se u paru i na svom terenu pokažu sasvim drugačije nego u dvorištu punom dece.

Kada to više nije obična stidljivost

Obratite se školskom psihologu, pedijatru ili razvojnom savetovalištu ako:

  • dete kod kuće priča slobodno, a u školi ili vrtiću ne progovara uopšte, i to traje duže od prvih mesec dana privikavanja,
  • zbog straha odbija školu, rođendane ili aktivnosti koje inače voli,
  • pred situacije sa drugima redovno ima telesne tegobe, poput bolova u stomaku ili mučnine,
  • povučenost se pojavila naglo, kod deteta koje je ranije bilo otvoreno,
  • vidite da pati zbog toga što nema drugare.

Nagla promena posebno zaslužuje pažnju, jer povlačenje ponekad ima konkretan povod u odeljenju koji treba otkriti.

U svim ostalim slučajevima, dete koje prvih pola sata rođendana stoji uz vas radi ono što radi svaki oprezan čovek u novom društvu. Izviđa. Pustite ga da završi.

Tekstovi na blogu su informativnog karaktera i ne zamenjuju savet stručnjaka (pedagoga, psihologa, logopeda ili lekara).

Razvoj deteta

Stomak koji boli samo ponedeljkom ujutru

U subotu trči po dvorištu, u ponedeljak u sedam ne može da ustane od bola. Kako razumeti telesne tegobe iza kojih stoji strah od škole i šta pomaže, a šta ga produbljuje.

Razvoj deteta

Samopouzdanje se ne može pokloniti

Govorimo deci da su pametna, divna i najbolja, a ona i dalje kažu „ja to ne umem“. Kratak ogled o tome odakle samopouzdanje zaista dolazi i šta roditelj može da uradi.

Razvoj deteta

Ideš u peti: šta te čeka u prvih osam nedelja

Više nastavnika, novi predmeti, možda i seljakanje iz kabineta u kabinet. Tekst za učenike koji prelaze iz četvrtog u peti razred, raspoređen po nedeljama, od avgusta do oktobra.